L a t i f a

Dobrodošli na moj blog

22.06.2013.

Prevent

Nešto razmišljam, stanje u državi jeste jadno. Stanje bh ekonomije je jadno. Jadni smo svi onako generalno, sveukupno i kompletno. Ali nešto ipak...možemo uraditi. Možemo govoriti javno o njihovom ponašanju, obespravljivanju radnika u BiH, o zagađivanju čistog zraka koje moraju trpiti pošteni građani, koji PLAĆAJU POREZ ovoj državi. U području Preventovog pogona u Visokom, kad vas put nanese slučajno, nećete moći a da ne primijetite NESNOSAN smrad koji je vrlo malo vjerovatno neškodljiv ljudskom zdravlju. Ako slučajno živite u blizini, i otvorite vrata i prozore (posebno ljeti), stan će vam ispuniti nesnosan smrad, koji sliči smradu neke ogromne septičke jame. Veš koji sušite vani bez obzira na omekšivač koji koristite , usmrdit će se od tog nevjerovatno intenzivnog smrada. Visoko je nekada bilo poznato po velikim fabrikama; KTK Kožara, Vitex, Vispak itd...a sada je poznato po tome što nesnosno smrdi zahvaljujući Preventu koji navodno "zapošljava radnike". Sad ću malo preciznije o Preventovom "zapošljavanju radnika". Srela sam jako puno ljudi koji su radili ili rade u Preventu, niko od njih nije zadovoljan uslovima rada. Zapravo "uslovi rada" u smislu Preventa je čisto robovlasništvo. Ljudi rade po 14 i po 16 sati, a plaćeni su najminimalniji iznos. Prevent jako puno zapošljava, da, ali istovremeno otpušta umorne ljude koji više nisu u stanju raditi po dvije smjene a biti plaćeni samo za jednu.. Prevent svesrdno koristi nepostojanje zakona o pravima radnika, iscrpljuje ih do krajnje granice i onda odbaci kao staru krpu koja nikome ne valja. S obzirom na uslove na tržištu rada u ovoj našoj napaćenoj zemlji, Preventova parola je "Ako ne možeš ti, ima ko može." I tako do u nedogled. Dalje, naša jadna ekološka sredina...Zakon o tome ko biva, postoji...http://www.ekoakcija.com/content/zakon-federacije-bih-o-zastiti-okolisa Ali valjda je dovoljno potplatit koga treba da bi se šutilo o tome, a mi gutali smrad septičke jame. A plaćamo porez državi koja bi trebala da nas zašititi, da zaštiti našu okolinu i naše zdravlje..gdje idu te pare kad smo mi izloženi svakodnevnom trovanju, i mnoge akcije građana pokrenute u tom pogledu ostale su bez reakcije...? Šta trebamo raditi da bi javnost reagovala, da bi oni koji su odgovorni za provođenje zakona počeli napokon raditi svoj posao? Trebamo početi umirati?

10.12.2012.

Demokratija u RS-u: Četnički pokret maršira kroz Prijedor, udruženja žrtava ne mogu

Prijedorske vlasti i policija još jednom su na krajnje nekorektan način postupili prema nevladinim organizacijama u tom gradu koje su mirnom protesnom šetnjom povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, namjeravale ukazati na brojna teška kršenja ljudskih prava na etničkoj osnovi u ovom gradu. Osam prijedorskih udruženja i ove godine je kao i prethodnih namjeravalo održati mirnu šetnju istom rutom, ali je policija ovog puta to zabranila bez ikakvog dodatnog obrazloženja. Odbor za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nedužnih ljudi u Prijedoru je šetnju uredno najavio, ali je ovom zabranom "policija pokazala da radi po diktatu lokalnih vlasti i da je važan instrument u zavođenju aparthejda", navode organizatori. "U razgovoru sa službenicima MUP-a kazano nam je da bi nam sada mogli dozvoliti da održimo javni skup samo na glavnom trgu. Recimo u maju su nam zabranili okupljanje na tom istom trgu uz obrazloženje da on nije pogodan za pružanje sigurnosti. To je doslovno poigravanja s nama. Namjeravali smo održati šetnju jer ovaj je dan prilika da prošetamo tih stotinjak metara i da veći broj građana vidi naše poruke na kojima bi bili pobrojani svi slučajevi diskriminacije na etničkoj osnovi u Prijedoru", kazao je za Klix.ba Edin Ramulić, aktivista Udruženja Prijedorčana "Izvor". Organizatori su pismenim putem obaviješteni da šetnju ne mogu održati, a onda su uslijedila i mlatretiranja, kaže naš sagovornik. "Dobili smo nakon toga pozive da dođemo na informativne razgovore, što sam ja odbio, a predsjednika Udruženja logoraša Kozarac su čak u noćnim satima zvali na informativni razgovor. Nakon svega više nema smisla ni sarađivati s policijom koja nije imala niti jedan razlog da nam zabrani skup. Sve zakonske uvjete smo ispoštovali, a oni se pozivaju na raniju odluku načelnika Općine Prijedor iz 2009. godine u kojoj se pobrajaju mjesta gdje se mogu održavati okupljanja, a to apsolutno nema veze s javnim skupom u pokretu, koji nije regulisan ovom odlukom. Sve u svemu, ovo nije neočekivano. Svako malo se uhapse bivši pripadnici policije, ali i oni koji sada rade taj posao, a učestvovali su u ratnim zločinima u ovom gradu. Do sada je 21 prijedorski policajac osuđen pravomoćno za ratne zločine. Neki koji se sumnjiče još rade u policiji", kaže Ramulić. Nema sankcija za one koji krše ljudska prava Nije ovo prvi put da se tako ponaša prema udruženjima sa bošnjačkim i hrvatskim predznakom u ovom krajiškom gradu. Kada su u maju dobili zabranu za održavanje sličnog skupa žalili su se Ministarstvu unutarnjih poslova RS-a koje je potvrdilo odluku prijedorske policije. Nakon toga su pokrenuli upravni spor zbog evidentnog kršenja ljudskih prava, ali sve do sada što su dobili je obavijest od nadležnog suda da je tužba zaprimljena i da trebaju platiti sudske troškove. "Ići u pravnu proceduru postaje besmisleno, sankcija nema. Obraćali smo se i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH i nije bilo reakcije. Obratili smo se visokom predstavniku, stranim ambasadama, ali to nije dalo rezultata. Oni su dolazili ovdje, razgovarali s načelnikom Prijedora Markom Pavićem te je čak nakon tih razgovora Skupština grada Prijedor donijela sramne zaključke po kojima nas stavljaju na metu svih ekstremista u Prijedoru. To je rezultiralo kamenovanjem naših prostorija u noći sa četvrtog na peti avgust. Načelnik je tražio i da nas se krivično goni, sada ispada da smo mi iz ovih osam organizacija ekstremisti i da radimo van zakona", kazao je Ramulić. Kao i svakog puta, i sada je reagirao nevladin sektor na ovakvo ponašanje prijedorskog Centra javne bezbjednosti i mediji. Međutim, gotovo u pravilu izostaje reakcija svih nivoa vlasti u BiH, među kojima i predstavnika Bošnjaka i probosanskih stranaka koje su ušle u parlamente zahvaljući i glasovima povratnika u ovaj grad. "Imali smo situaciju da su se u jednom momentu ove godine protiv nas okrenuli i odbornici koje smo mi direktno birali. Ništa nisu uradili da nas zaštite, nisu u Skupštini Prijedora digli svoj glas protiv kršenja prava ovih udruženja, čak su pojedini imali ulogu u tome da nas ubijede da odustanemo od korištenja termina genocid i mnogo štošta. Djelovali su kao produžena ruka Marka Pavića. Neki od tih političara su bliski onima koji vladaju RS-om, vjerovatno je odgovor u tome da su radi vlastitih političkih privilegija spremni na takvo što. Nije tu više stvar samo obilježavanja godišnjica. Sve je koncipirano tako da prava imaju pripadnici samo jednog naroda, a ostali da se svedu na minimum ili istrebljenje. Ovo jeste nastavak genocida, samo drugim sredstvima. Na djelu je getoizacija i uskraćivanje prava. Političari? Oni rade samo za sopstveni interes, kako lokalni, tako i oni na višim nivoima. Sarajevo također nije pokazalo da ih zanimaju Bošnjaci u RS-u, kao što ni Banju Luku ne zanimaju Srbi u Federaciji BiH. Mi smo tu samo za njihovo međusobno razračunavanje", dodaje Ramulić. Odbornici će razgovarati s Pavićem Muharem Murselović je odbornik u Skupštini Prijedora ispred Stranke za BiH. U razgovoru za Klix.ba kaže da ova odluka prijedorske policije nema direktne veze sa vlastima lokalne zajednice ili bar ne bi trebalo da ima. "U ponedjeljak ću nastojati da obavim razgovor s načelnikom Pavićem, da vidim kako riješiti ovakve stvari. Treba uspostaviti direktnu komunikaciju da se to više ne dešava u Prijedoru. Učestvovao sam u nekima od tih protesta, ali sada sam zatečen ovakvom odlukom. Želim da vidim kakve veze načelnik ima sa ovim. On jeste rekao ranije da protiv tih ljudi treba podnijeti krivične prijave, ali to je sve ostalo na priči. Ratne sjekire treba zakopati i treba se uspostaviti ravnopravan odnos prema navladinom sektoru, bio on prosrpski ili probosanski orjentisan. Reći da se neće finansirati probosanske organizacije je drsko i bezobrazno! To je moj lični stav. Treba smiriti tenzije, pogotovo još kad se radi o Međunarodnom danu ljudskih prava. U Prijedoru se još uvijek traga za više od hiljadu nestalih. Ljude treba suočiti s tim činjenicama", kazao je Murselović za Klix.ba, te dodao da "čvrsto obećava da će na svaki način pokušati da se ovakvi problemi riješe". Murselović napominje i to da se ogroman novac izdvaja za nevladin sektor u RS-u, ali da organizacije poput ovih ne dobiju ništa ili tek mrvice. Sead Jakupović iz SDP-a u petak je izabran za predsjenika Skupštine grada Prijedora, no i ranije je bio odbornik. U razgovoru za Klix.ba kaže da su ovakvi postupci prema nevladinim organizacijama za osudu te tvrdi da odbornici nisu bili upućeni u planove oko protesne šetnje. "U Skupštini ima samo pet odbornika s bošnjačkim predznakom i mi želimo biti partneri svim nevladinim organizacijama, a naročito sa ovima. Ne želimo da se pitamo i da utječemo na rad nevladinih organizacija, ali bi dobro bilo da na vrijeme budemo informisani da bi se neka situacija mogla preduhitriti. U budućnosti moramo imati partnerski odnos, pa kada je u pitanju i izdvajanje iz budžeta za njih. Mi odbornici ćemo već sutra pokušati uraditi šta možemo. Posebno ćemo tražiti drugačiji odnos države BiH prema Prijedoru i prema povratnicima u RS-u", kaže Jakupović. Selektivna pravda Poslanik SDP BiH u Narodnoj skupštini RS-a Behzad Čirkin u razgovor za Klix.ba kaže da će na sjednici Skupštine u utorak zatražiti odgovor na pitanje zašto se ovakve stvari konstantno ponavljaju u Prijedoru. "Tražit ću odgovor zašto i kako je moguće da se ovo još dešava. Da li su to principi demokratije koja se provodi selektivno u odnosu na ono što su dešavanja kako u bliskoj tako i u daljoj prošlosti. Dozvoljava se hod kroz sami grad Prijedor Ravnogorskog četničkog pokreta, a s druge strane se zabranjuju ovakva sjećanja, ovakve uspomene na ono što je nedavna prošlost u kojoj je za par mjeseci živote izgubilo skoro pet hiljada ljudi nesrpske nacionalnosti. Ta selektivna pravda u RS-u nije dobra za njene građane, za budućnost, nije dobra za BiH, a pogotovo za Prijedor u odnosu na ono što je neminovno, a to je proces suočavanja sa prošlošću radi zdrave budućnosti", kazao je Čirkin. Hoće li biti šta realizirano od ovog što je obećano i kakve će to rezultate polučiti, ostaje da se vidi. Ono što je jasno je da nažalost povratnici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u RS nemaju jednaka prava kao ostali, niti im je sigurnosna situacija na zadovoljavajućem nivou, kako je to prije nekoliko mjeseci agenciji SRNA ustvrdio potpredsjednik RS-a iz SDP-a Enes Suljkanović, nakon čega je uslijedila oštra reakcija jedino iz Rijaseta IZ BiH. Ljudska prava nisu nešto što se krši samo u RS-u, već u cijeloj državi. Problem ljudskih prava je nešto čime se odlučno moraju pozabaviti sve nadležne institucije u državi, a naročito ih ne kršiti. Edita Gorinjac

20.11.2012.

Deset činjenica koje morate znati o Gazi!

Dok Palestinci iz Gaze ispaljuju granate na Izrael, a Izraelska služba odbrane (IDF) bombarduje Pojas Gaze kao „vid odmazde“, donosimo vam deset činjenica koje biste trebali znati o Gazi: 1. Logor David Cameron je jednom prilikom Gazu nazvao „logorom“ i „nekom vrstom zatvora na otvorenome“. Milion i 700 hiljada Palestinaca je natiskano na samo 363 kvadratna kilometra; time je Gaza jedno od najgušće naseljenih mjesta na Zemlji. Iako je povukao svoje trupe i stanovnike iz Pojasa Gaze 2005. godine, Izrael je nastavio kontrolisati njegov zračni prostor, teritorijalne vode i granične prijelaze (uz izuzetak, naravno, sa egipatskom granicom). 2. (Ne)pravedna borba Prema izraelskoj asocijaciji za ljudska prava „B’Tselem“, u toku posljednjeg većeg sukoba između Izraela i Hamasa („Operacija Cast Lead“, decembar 2008) poginula su 762 Palestinca, uključujući više od 300 djece. Za to vrijeme izraelskih žrtava je bilo troje. Čini se da isti disbalans gledamo i ovaj put. Palestinsko-američki aktivist Jusuf Munejjer je napisao na web-stranici Dealy Beasta: „Više Palestinaca je jučer (u srijedu) poginulo u Gazi, nego što je Izraelaca poginulo zbog granata iz Gaze u protekle tri godine“. 3. „Kolektivna kazna“ Prosječni Izraelac će upitati – zašto oni nas mrze? Pa, Gaza je pod opsadom od januara 2006. godine, nakon što su se njeni stanovnici usudili izglasati Hamas na slobodnim izborima. Ekonomska blokada koja je uslijedila je u jednoj fazi sprečavala uvoz, između ostalog i – koriandera, đumbira, muškatnog oraščića, pa čak i novina. Većina međunarodnih advokata, kao i Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), na osnovu međunarodnog humanitarnog prava, smatraju da je opsada nelegalna. Komisija UN-a je 2009. godine, na čelu sa osebujnim južnoafričkim sudijom i samoproglašenim cionistom, Richardom Goldstoneom, optužila Izrael za nametanje „blokade koja je rezultirala kolektivnim kažnjavanjem“. 4. „Na dijeti“ Dov Weissglass, tadašnji šef osoblja izraelskog premijera, Ariela Sharona, je 2006. godine sumirao odnos svoje vlade prema Gazi i njenom stanovništvu, priznavši: „Zamisao je staviti Palestince na dijetu, ali ne dati im da umru od gladi.“ Retorička fraza? Ne baš: izraelski vojni zvaničnici su 2008. godine, u sprečavanju uvoza hrane i ostalih zaliha, otišli tako daleko da su izračunavali koliko kalorija je potrebno da se izbjegne humanitarna katastrofa na osiromašenom palestinskom teritoriju… 5. Usporen razvoj Oko 10% djece mlađe od pet godina u Pojasu Gaze imaju usporen razvoj zbog dugotrajne pothranjenosti. Svjetska zdravstvena organizacija je u maju ove godine zaključila da se „stanje hronične pothranjenosti nije poboljšalo, nego da je došlo do pogoršanja.“ 6. Nezaposlenost i beznadežnost Prema Palestinskom centralnom uredu za statistiku, stopa nezaposlenosti u Gazi je 28%, odnosno 58% među mladim ljudima između 20 i 24 godine. 7. Istraumatizirana djeca Istraživanje palestinskog psihologa, dr. Eyada es-Sarradža, pokazuje da svako peto dijete u Gazi pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Ta informacija dobija na težini ukoliko imamo u vidu da je više od polovine stanovništva Gaze mlađe od 18 godina. 8. Ubijanje vlastitih „saveznika“ Ekskalacija nasilja ove sedmice je ubrzana izraelskim ubistvom jednog od Hamasovih vojnih zapovjednika, Ahmeda el-Džabarija. IDF je izjavio da je Džabari bio terorista sa „krvlju na rukama“. Međutim, kao što je i Aluf Benn, urednik izraelskih novina Ha’retz, naglasio: „Ahmed Džabari je bio saveznik, koji je imao za zadatak održavanje izraelske sigurnosti u Gazi… Izrael je zahtijevao od Hamasa da poštuje primirje na jugu i da se pobrine da će isto učiniti i brojne oružane organizacije u Pojasu Gaze. Čovjek koji je bio odgovoran za provođenje ove politike je bio Ahmed Džabari. On je, također, bio i izraelski partner u pregovorima za oslobađanje Gilada Shalita; on je bio taj koji se brinuo o sigurnosti zarobljenog vojnika i koji je gledao njegov povratak kući prošle jeseni.“ Prema izraelskom mirovnom aktivisti, Gershonu Baskinu, Džabari je bio „ključna uloga na Hamasovoj strani“ koja je bila odgovorna za održavanje mira unutar Pojasa Gaze i zvaničnik koji je mogao prisiliti i Hamas i ostale frakcije na prekid vatre. Dobro odrađeno, IDF! 9. Jadni stanovnici Gaze. Doslovno. Posljednje izvješće UN-a o Gazi donosi zaključke da 80% domaćinstava u Pojasu Gaze prima neku vrstu finansijske pomoći, te da 39% ljudi živi ispod granice siromaštva. 10. 1948 i ostalo Dvije trećine stanovnika Gaze – više od milion ljudi! – sebe smatraju izbjeglicama. Većina njih su izbjeglice od 1948. godine, ne od 1967. To znači da su se u Pojas Gaze doselili tokom etničkog čišćenja 1948., a ne u toku Šestodnevnog rata 1967. godine. Prema tome, čak ni rješenje o „dvije države“, bazirano na granicama od prije 1967. godine, nažalost neće donijeti pravdu ovim Palestincima. Autor: Mehdi Hasan The Huffington Post UK Prevela: Emina Ćeman Preporod.com

19.11.2012.

Norman Finkelstein o agresiji na Gazu

IslamBosna.ba - Norman Finkelstein za RT objašnjava razloge trenutne agresije Izraela na Gazu i njegovo viđenje razvoja situacije. Za podnaslove kliknite na cc u okviru prozora, nakon startanja videa. http://www.youtube.com/watch?v=AmHuipLXoHA

15.11.2012.

Ima li ovo igdje...

Nešto kontam u zadnje vrijeme, zaista neke stvari možete vidjeti samo u Bosni i Hercegovini, i nigdje više na svijetu...20 godina poslije rata, mi se još uvijek naguravamo s tim ko je kriv a ko nije, iako i ptice na grani istinu znaju... Nagrnuše na nas ni krive ni dužne, okupiraše nam pola države, i sad još pričaju o tome kako bi to parčanje trebalo legalizovati.. Na stranu što to nikad neće moći napravit dok god ima živih Bosanaca i Hercegovaca, Bošnjaka, a i Srba i Hrvata koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom, to na stranu. Ali da moramo ići negdje, u Brisel, Nju Jork, Dejton ili ne znam ni ja više gdje ne, da bismo nekoga ubjeđivali ko je šta ovdje radio, ko je šta bio i ko je šta htio... Nekad stvarno djelujemo ko loš vic...

25.10.2012.

Bajram Mubarek Olsun svim muslimanima

Bajram Šerif Mubarek Olsun, Sve najljepše u predstojećim mubarek danima!

18.10.2012.

Kad ni osmijeh više nije džaba...

Nažalost nedavno moradoh do doktora.. napokon su prestali da me peglaju zbog zdravstvenog osiguranja pa eto reko, da odem... Dođem tamo, dam knjižicu.. A jedna bivša kona, prije bi dođi često sa majkom, na kahvu čaj, kolač... Uvijek se fino pozdravi, i sad je vidjoh tu, reko baš super da je u smjeni.. A ona, ko da sam joj došla hljeba prosit.. Ma ne samo to, žena se smrkla ko da sam joj pobila cijelu familiju...A uvijek bijaše normalna, pa meni ništa ne bi jasno.. Poslije mi do mozga dođe, očekivala je jal koju marku, jal čokoladu..Nema više ni ljubaznosti za džaba..taman da ti je komšija ili bivši komšija.. Ja kakav smo mi to jad od naroda, kakva smo mi duhovna sirotinja kad treba podmazat za osmijeh, za lijepu riječ... Ostadoh tako bez riječi, i odoh od nje bez riječi.. a sve me šejtan vuko da joj kažem nešto, kontam gora prema meni ne može ni bit, pa šta fali... Ma goni gdje sunce ne sija..Goni i zaboravi..

15.10.2012.

Dabogda im se sjeme zatrlo

Opasne poruke Jove Vukeljića, vođe Ravnogorskog četničkog pokreta Podnaslov: Četnički pokret u Republici Srpskoj, poznatiji kao Ravnogorski četnički pokret uživa u slobodi koju su im omogučile institucije vlasti Bosne i Hercegovine. Oni tu slobodu koriste na za njih najbolji način. O stanju, planovima i nadama četnika u skorijoj budućnosti u Republici Srpskoj proteklih dana govorio je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokreta, koji je na jednom od četničkih skupova u Beogradu sabraći iz Srbije objasnio kako u Bosni i Hercegovini za četnike situacija nikada nije bila ovako relaksirana Bosanskohercegovačka društvena stvarnost svakodnevno je opterećena brojnim teškim temama. Na državnom nivou traje intezivni politički sukob zbog čega je Bosna i Hercegovina dovedena u veoma teško stanje. Na entitetskom nivou, naročito u Federaciji Bosne i Hercegovine istovremeno je na sceni, s jedne strane teška politička borba između hrvatskih i bošnjačkih političkih opcija a s druge strane svjedočimo bezumnom napadu domaćih, uglavnom, bošnjačkih ateističkih snaga na vjernike i vjeru. Za to vrijeme zaklete neprijateljske snage Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, koristeći ovu sveopću haotičnu situaciju u državi jačaju svoje redove i spremaju se za sprovođenje svojih vjekovnih zločinačkih ciljeva. Riječ je o četničkim organizacijama koje su premrežile cijelu Republiku Srpsku i koje svakim danom dobivaju sve veći broj pristalica. Četnički pokret u Republici Srpskoj, poznatiji kao Ravnogorski četnički pokret uživa u slobodi koju su im omogučile institucije vlasti Bosne i Hercegovine. Oni tu slobodu koriste na za njih najbolji način. O stanju, planovima i nadama četnika u skorijoj budućnosti u Republici Srpskoj proteklih dana govorio je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokreta, koji je na jednom od četničkih skupova u Beogradu sabraći iz Srbije objasnio kako u Bosni i Hercegovini za četnike situacija nikada nije bila ovako relaksirana.„Nama koji baštinimo tradiciju Ravnogorskog pokreta nikada relaksanija situacija nije bila. Za nas je rat izazov i ako Bog da bit će rata. Nemoj te misliti da se ovdje išta može riješiti lijepim metodama. Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda nema rješenja. Jedna od agresivnih metoda jeste što smo mi ravnogorci već pet godina ujedinjeni na svim prostorima srpske otadžbine. Ja danas ovdje diskutujem i kao borac posljednjeg otadžbinskog rata. Nije istina da nema vojske. Ravnogorci su na vrijeme prepoznali kud sve ovo ide i formirali vojsku, tako da danas postoji srpska vojska i ona je četnička sto posto. Mi smo u Republici Srpskoj snaga snaga koja je spremna da se bori za srpstvo. Ovdje sa mnom je deset oficira, ljudi koji nikada od rata nisu uzeli voljno i koji su spremni da se bore. Borba mora da postoji i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu borbu, ali agresivna borba mora biti i na radnom mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo. Znači na svakom mjestu agresivna borba i protiv političke vlasti, međunarodne zajednice, vehabijskog pokreta“, poručio je Jovo Vukeljić sabraći četnicima i Srbima, kako on kaže, u svim srpskim zemljama. Govor koji smo citirali, a koji se može pogledati na internet adresi http://www.youtube.com/watch?v=avUB-jcAjhc&feature=share, klasični je poziv na rušenje države i činjenje zločina. Da je ovakvo što rekao bilo ko od Bošnjaka a naročito Bošnjaka koji ima makar malu bradicu odmah bi se digla sva sigurnosno – obavještajna vojska Bosne i Hercegovine. SIPA, OSA i brojni mupovi bi danima vodili istragu a mediji domaći i oni regionalni, naročito srpski bi danima upozoravali na opasnosti od vehabija i sličnih gluposti. Nijedan medij uBosni i Hercegovini nije prenio ove opasne izjave Jove Vukeljića. Niko od sigurnosnih službenika Bosne i Hercegovine nije upitao Jovu Vukeljića zašto poziva na oružanu borbu, niko nije istražio je li agresivna borba Ravnogorskog četničkog pokreta odgovorna za sve brojnije napade na bošnjačke povratnike u Republici Srpskoj. Srpski političari uvijek daju isti odgovor kada se postavi pitanje u vezi misije Ravnogorskog četničkog pokreta. Oni za njih kažu da su jedna obična folklorna skupina. Bošnjački političari se uopće ne bave organizacijama kao što je Ravnogorski četnički pokret. Kako bi se i bavili kada nemaju kada od vođenja brige kako da se ugodno smjeste u dobro plaćene fotelje. Ne treba biti previše informisan pa saznati ili vidjeti da Jovo Vukeljić govori istinu. Na brojnim četničkim skupovima redovno se vrši postrojavanje stotina, pa čak i hiljada uniformisanih četnika. Vidi se da su ti ljudi super dobro organizirani. Osim toga, u svakom gradu manjeg BiH entiteta postoji dobro organizirani ogranak Ravnogorskog četničkog pokreta. Četnici su u manjem entitetu tako dobro organizirani da bi u slučaju da ih njihovi politički i vjerski mentori pozovu na oružanu borbu odmah u startu mogli okupiti desetine hiljada dobro obučenih, organizirani i žednih bošnjačke krvi četnika. Kao ilustraciju i potvrdu da Jovo Vukeljić govori istinu objavljujemo nekoliko, nasumice odabranih fotografija sa četničkih skupova. Četnici su problem naše sadašnjice, a kako stvari stoje i naša budućnost će biti obilježena četničkim prijetnjama. Da Bog dragi sačuva kakva sve stvorenja hodaju po ovoj zemlji!!!

14.10.2012.

Evropska Unija i Nobelova nagrada za mir

I kolko ironije a kolko sarkazma... 60 godina mira, gdje? U Evropi..Jest ako je Bosna na Marsu.. Samim tim što se hvale tim mirom, vidi se kolko im je stalo do Bosne. Kolko im je stalo do sranja koje su napravili u Bosni. Da imaju imalo stida zabili bi se u mišju rupu. Ali ne, hvale se da bi eto pokazali svijetu kako su oni uspješni. U trenucima krize eura, euro-zone, i ostalog što ima prefiks euro. Kakva Nobelova nagrada za mir, kakvi bakrači...Mažu oni oči sebi, a ne nama.. Neće EU propast, al ne zato što ima ekonomski dobre temelje, već što su njene glavešine preponosne da gledaj raspad inačice Sjedinjenih Američkih Država. Neće euro propast, ne zato što ekonomski nema predispozicije za propast, nego zbog tog istog ega koji gura idalje i pumpa novim novčanicama budžete od Atine do Madrida. A mi? Mi smo tu najmanje bitni. Bolo njih ćošak za nekakav zaprdak Evrope, gdje su zabrljali kao institucija, kao politika, i što je najvažnije - kao ljudi. A istu grešku prave gledajući i slušajući vijesti o napaćenom narodu u Siriji. Sirija nije u Evropi, ali nobelova nagrada za mir se ne dobije onda kad pometeš ispred svojih vrata (iako ni taj minimum nisu bili u stanju ispuniti). Teško nama sa ovakvom "miroljubivom" EU...

14.10.2012.

Zaboravih da imam blog

Dođe mi želja da se negdje istresem...i sjetih se da sam nekad negdje imala blog.. Jedva se sjetih passworda i tih čuda.. Uglavnom, vidjeh neki dan kolegu s faksa, jedva je taj polagao ispite, a ušminkan uvijek... Stariji konsultant u prilično velikoj firmi..Gledam i kontam, pa dokle... Dokle će trajati ovakvo degradiranje talentovanih ljudi, a guranje babinih sinova i stranačkih kolega..Pa nije ni čudo da nam je država otišla u helać sa ovakvim rasporedom stvari. Doktorat upisuju debili koji imaju u kešu 22000. Jedini kriterij: uplata 22000. Pa za te pare možeš dobit u Travniku doktorat da ne mrdneš iz kuće. Čemu se maltretirat i ić na predavanja? Dok se novi dosjei mladih nagomilavaju u raznim uredima biroa za zapošljavanje, konkursi se objavljuju forme radi, razgovori i intervjui za posa čista blamaža.. Ma dokle ćemo puštat da nam ovo rade, ljudi moji, oni će radit ovo sve dok god mogu...Muka mi je više kad vidim neki oglas za posao, muka mi je kad se moram prijavit na biro za zapošljavanje, muka mi je kad vidim kako sve stagnira u ovoj državi ko da smo upali u neku vremensku pukotinu '95. i nikad iz nje izaći...Muka mi je kad čujem "napaćenu dijasporu" kako su kafići puni a svi se ko biva žale da nema posla...Samo su oni vrijedni i rade,pa imaju, a mi smo ljendohani pa nećemo radit a samim tim nemamo...Baš smo stoka.. Pa kad mi svega dođe preko glave onda skontam da...ima stvari koje i idu u prilog (ali nemaju veze s ovom državom)..Barem zdravlje dobro služi (dobro bude katkat nekih problema no nećemo sad cjepidlačit)..Neće nam se desit da umremo jer nemamo zdravstveno osiguranje ko u Americi (hoće li?) i ono, vjerujemo da će biti bolje (hoće li...?) Da mi je nekako kanalisati ovu gorčinu al vremenom postaje sve teže..kako su vremena naopakija, valjda je i logičnije da je teže.. A biće bolje, valjda (hoće li?)


Stariji postovi

L a t i f a
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI








































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5489

Powered by Blogger.ba